Nenad Marić – Nuni, Certificirani instruktor  Wim Hof Metode

Rođen sam u veljači 1963. u Zagrebu. Oženjen sam i imam troje odrasle djece, dva sina i jednu prekrasnu kćerku. 2018. sam dobio i unuka Leona koji me zvao "Nuni", pa me sad tako zove i cijela moja obitelj.

Rođen sam kao umjetnik. Završio sam zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer fotografija, a cijeli život bavim se sportom i plesom. Od 1985. do 2001. plesao sam u profesionalnom folklornom ansamblu Hrvatske "Lado", ali sam nakon nekoliko ozbiljnih ozljeda morao prekinuti plesnu karijeru. Ansambl Lado bio je moj život: ples, pjesma, putovanja, scena... Budući da sam imao troje djece, nisam mogao otići u invalidsku mirovinu, pa sam svoj život okrenuo naglavačke i započeo potpuno novu epizodu.

Cijeli život ideja mi je bila pomagati ljudima i istraživati nove i alternativne metode liječenja, koje i danas proučavam i upražnjavam.

Krajem 2019. dobivam gripu, a sestra mi istovremeno završava na kisiku u bolnici. Tada otpočinjem traganje za nekom tehnikom disanja koja bi nam pomogla u oporavku. Započinjemo zajednički disati i podržavati jedno drugoga. U međuvremenu na televiziji gledam reportažu o ledenom čovjeku koji ulazi u led i kupa se u moru zimi. Bit će to moj prvi mentor, Daniel Skoblar, licencirani trener WHM-a. Igrom slučaja Daniel dolazi u Rijeku i za par dana dogovaram svoj prvi ulazak u led. Uzbuđen sam i pomalo u strahu, no ubrzo shvaćam da nema opasnosti jer sam pod kontrolom instruktora.

Bila je to ljubav na prvu. Nakon tog ulaska u led ja više nisam bio isti čovjek, shvatio sam koliko još mogu i na što sam sve spreman uz tehniku disanja i hladne vode.

Za 60. rođendan obitelj, koja je prepoznala moju novu strast, poklanja mi zimsku ekspediciju u Poljsku, gdje odlazim s puno očekivanja. Na ekspediciji upoznajem prekrasne ljude iz cijelog svijeta i dobivam još jednu novu prekrasnu obitelj, takozvanu "Golden group 10". U toj našoj grupi ubrzo smo se snažno zbližili iako smo došli sa svih strana svijeta i različitih smo dobnih skupina. Igrom slučaja, pri prvom ulasku u zaleđeno jezero pomažem prijateljici Mary (iz Londona), koja je imala mali peh: upala je u rupu na dnu, a kako je manja rastom, potonula je ispod površine. Naravno da je to izazvalo paniku u njenoj glavi, ali kako sam bio prvi do nje uspio sam je umiriti i zadržati je u vodi do kraja vježbe. To je bila moja prva anegdota i pokazatelj da mogu biti instruktor.

Nakon povratka kući razmišljam jesam li spreman za tako ozbiljnu i zahtjevnu stvar, budući da imam 60 godina, međutim već iduće jutro donosim odluku i šaljem zahtjev za pristup edukaciji za instruktora WHM-a. Idućih 6 mjeseci bit će mi izuzetno naporno jer ću raditi svoj uobičajeni posao, a usput učiti, disati i ulaziti u hladnu vodu kako bih spreman za polaganje ispita.

Neposredno pred odlazak u Španjolsku (Morillo de Tou) udala mi se kćer, što je za mene bio apsolutni emotivni događaj života. Konačno odlazim na put, spreman na sve što se od mene očekuje. Ponovno upoznajem prekrasne ljude koji su kao i ja došli na polaganje jer žele sa svima podijeliti to prekrasno iskustvo koje nam WHM daje. Za vrijeme učenja i priprema bili su mi dostupni brojni znanstveni radovi koji su potvrdili moj osjećaj da je WHM nešto fenomenalno i magično.

Uz jako puno teoretskog učenja sudjelujem i u ekstremnim ulascima u ledenu vodu koji su me lomili, ali ne i slomili. Nakon toga postajem još jači i sigurniji kako je moje tijelo daleko snažnije nego sam ikada sanjao, a jačanjem tijela jačam i svoju mentalnu snagu.

Zaista sam sretan i ponosan što sam uspio položiti certifikat s upravo tim prekrasnim ljudima i našim instruktorima koji su svoje poznavanje metode s nama tako nesebično dijelili. Sada sam na početku svog novog životnog puta, pomaganja drugima da osjete i spoznaju vlastite mogućnosti i postanu Zdravi, Sretni i Jaki. Sretan sam što je naša obitelj sve brojnija diljem svijeta i što nas povezuje istinska ljubav.

Nenad Marić – Nuni, Certificirani instruktor  Wim Hof Metode

Rođen sam u veljači 1963. u Zagrebu. Oženjen sam i imam troje odrasle djece, dva sina i jednu prekrasnu kćerku. 2018. sam dobio i unuka Leona koji me zvao "Nuni", pa me sad tako zove i cijela moja obitelj.

Rođen sam kao umjetnik. Završio sam zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer fotografija, a cijeli život bavim se sportom i plesom. Od 1985. do 2001. plesao sam u profesionalnom folklornom ansamblu Hrvatske "Lado", ali sam nakon nekoliko ozbiljnih ozljeda morao prekinuti plesnu karijeru. Ansambl Lado bio je moj život: ples, pjesma, putovanja, scena... Budući da sam imao troje djece, nisam mogao otići u invalids...